U starom Egiptu Srijemuš (allium ursinum) je smatran svetom biljkom ne bez razloga. Ovaj divlji rođak bijelog luka je sačuvao sve one osobnosti koje je njegov pitomi rođak kultivacijom kroz milenijume izgubio. Ova je biljka neopravdano zapostavljena. U nekim knjigama o ljekovitom bilju ga uopće ne nalazimo ili je tek spomenut uz češnjak (bijeli luk).
Srijemuš - ubica otrova
Biljka izuzetnih svojstava koja je dosta česta u našim krajevima. Ona je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ljiljana. Iz lukovice u visinu do 30ak cm izrastu 2-3 duguljasta eliptična lista, sjajne površine i tamno zelene boje. Iz listova izrasta 25 cm visoka stabljika uglavnom trokutastog oblika sa bijelim cvatom i cvjetovima zvjezdastog oblika. Sama lukovica se sastoji od više manjih lukovica, ukupne dužine do 6 cm, bijele ili žućkaste boje.
Allium ursinum (Srijemuš)
je lijek i biljka posebne dijetetske vrste sa dugom tradicijom korištenja u liječenju, ali o kojoj se danas na našim prostorima jako malo zna. Razlog tome je što su mlade generacije zaboravile ili nisu nikad ni imale priliku upoznati te stare vrste biljaka koje su nekada bile osnovno i vrhunsko sredstvo liječenja. Nažalost, sada smo mnoge, izuzetno moćne, proizvode iz prirode zamjenili brzim i sintetičkim lijekovima koji jedno liječe, a drugo razboljevaju.
Ime „ursinum“ je latinskog porjekla i potiče od riječi „ursus“ koja znači medvjed, zato što je srijemuš u narodu poznat i po nazivu „medvjeđi luk“ jer po starim, narodnim pričama, srijemuš je prva biljka koja raste nakon zime i to je prvo što medvjed nakon dugog, zimskog sna traži da bi se nahranio i samim tim, da bi uklonio sve toksine iz organizam i regenerisao ga i povratio snagu nakon dugog, zimskog sna. Divlji luk je zaista jedan od najsnažnijih čistača organizma, kojeg pronalazimo u prirodi, jer pomaže u otklanjanju toksina nakupljenih u našem tijelu tokom zime. Nije čudo što i životinje posežu za njegovim ljekovitim moćima – iskustvo ih je naučilo da medveđi luk vraća energiju neophodnu za opstanak.
Danas se u svjetskoj literaturi naziv srijemuš koristi pod imenom allium ursinum, wild garlic, ramson ili bear's garlic. A na našim prostorima ljudi ga zovu srijemuš, crijemuš, crembu, sremuša, medvjeđi luk, divlji bijeli luk,...
Samonikli luk, srijemuš (Allium ursinum) pripada familiji Alliaceae. To je ranoproljećna vrsta koja raste u šumama i na sjenovitim obalama rijeka. Raširen je od ravničarskih do visoko planinskih područja. Višegodišnja je biljka koja ima jako kratak vegetacioni period od aprila do juna. U ishrani se najčešće koriste mladi, svježi listovi koji se beru prije cvjetanja. Takođe, veoma je raširena upotreba sušenih listova koji se koriste kao začin, ali tada nema ljekovito dejstvo na organizam.
Srijemuš preferira visoku vlažnost zemljišta. A period aktivnog rasta traje od 3 do 4 mjeseca, počev od ranog proljeća, u periodu od kraja februara i početkom marta, u periodu punog razvoja listova drveća što omogućava dovoljno svjetlosti u početnoj fazi rasta srijemuša.
Divlji luk Allium ursinum je biljka koja se upotrebljavala još od davnina. To potvrđuju česti ostaci divljeg luka nađeni u starim naseljima podno Alpa. Najverovatnije se ova vrsta luka upotrebljavala još prije 5000 godina kao začin i u ljekovite svrhe. Ekstrakt iz listova djeluje na smirenje digestivnog trakta. Ima dejstvo i kao čistač krvi, djeluje inhibitorno na proizvodnju šlajma u grudima i pomaže kod hroničnih kožnih oboljenja.
Poznati svjetski prirodnjak, koji je svoj život poklonio istraživanju i njegovanju ljekovitog bilja, dr Kuncle, kaže da ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u čišćenju jetre crijeva, želuca i krvi, kao što je to srijemuš. “Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvijetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u dovoljnoj količini”, poručuje on.
Srijemuš je jestiva biljka, izuzetne ljekovitosti i širokog spektra djelovanja na ljudski organizam. Ono što ga posebno izdvaja među ljekovitim bilkama jeste njegova specifičnost koja se ogleda u njegovoj rasprostranjenosti u isključivo planinskim i nezagađenim sredinama. Ukoliko biste ga pokušali presaditi na neko vama pristupačnije mjesto, ona bi se jako teško primila. Raste isključivo u uslovima u kojima je priroda odredila da treba da raste i nemoguće ga je presaditi.
Samonikla je ljekovita biljka, što znači da u njenom rastu nema apsolutno nikakvog uticaja čovjek, ona se ne uzgaja i samim tim na njoj nema nikakvih pesticida ili nekih drugih otrova, već samo i isključivo ono što je priroda dala,...
Srijemuš je 1992. godine proglašen evropskom biljkom godine od strane Asocijacije za zaštitu i istraživanja evropskih medicinskih biljaka. (Association for the Protection and Research on European Medicinal Plants).
Spektar djelovanja srijemuša je širok, a naročito pomaže u:
- snižavanju krvnog pritiska;
- smanjuje količinu lipida;
- smanjuje koilčinu triglicerida i holesterola;
- poboljšanje cirkulacije;
- antimikrobno dejstvo (prevencija i ubrzavanje lečenja infekcija);
- izuzetno djeluje na očuvanje kardiovaskularnog sistema uopšte;
- djeluje kao antioksidans(vezivanje slobodnih radikala i izbacivanje iz ćelija);
- pomaže kod prehlada, jer ima baktericidno i viricidno dejstvo;
- štiti od arteroskleroze;
- omogućuje čišćenje organizma od štetnih materija (pušenje, alkohol…);
- pomaže kod gasrointestinalnih smetnji;
- pomaže kod hematoma i rana koje teško zaceljuju, ekcema, dermatitisa i naročito lišajeva;
- ne dozvoljava spajanja trombocita i pomaže kod gastritičnih tegoba;
- izuzetno se djelotvornim i ljekovitim pokazao u tretiranju problema sa disajnim sistemom (bronhitis, astma i dr.);
- djelotvoran protiv crijevnih parazita kod dijece;
- stimuliše rad želuca i crijeva na bolji rad i peristaltiku;
- uspješno se primenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacijeljuju;
- pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje.
Srijemuš sadrži etarsko ulje koje je bogato aliinom, izoaliinom i drugim jedinjenjima sa sumporom. U mladim listovima ima 20-50mg vitamina C i oko 7% karotena. Mnogi svjetski naučnici i medicinski stručnjaci su se na vlastitim, a i na primjerima pacijenata uvjerili u izuzetna svojstva ove božanske biljke. U pitanju je izuzetno ljekovita i naročito djelotvorna biljka koja pomaže u otklanjanju umora i iscrpljenosti, ali i u borbi s anemijom.