Srijemuš i kako ga prepoznati u prirodi i razlikovati od otrovnih dvojnika je prvo što morate naučiti prije nego krenete ušumu i u berbu ove samonikle i izuzetno ljekovite biljke.

Na daleko je poznato, naročito među starijim svijetom koliko je srijemuš (medvjeđi luk) zdrav i neophodan za čišćenje krvnih sudova i krvi uopšte.

Poznati svjetski prirodnjak, koji je svoj život poklonio istraživanju i njegovanju ljekovitog bilja, dr Kuncle, kaže da ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna u čišćenju krvi, jetre, crijeva i želuca, kao što je to srijemuš. “Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvijetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u dovoljnoj količini”, poručuje on.

Srijemuš

Medvjeđi luk (Allium ursinum) je samonikla biljka, koja raste u vlažnim listopadnim šumama, dolinama i uz potoke do 1900 metara nadmorske visine . Poznat je i pod imenima crijemuša , sremuš , medvjeđi luk, divlji luk i šumski luk . Naziv medveđi luk dobio je kao istinska proljetna poslastica medvedima koji se bude iz zimskog sna . To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugacke, a kao vrlo pikantan zacin mogu poslužiti i nedozrjeli plodovi, koji se na biljci javljaju tokom ljeta. U proljece je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuc i jetru od zimskih proizvoda sagorjevanja.

Srijemuš je vrhunska biljka koja pomaže kod visokog krvnog pritiska

Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamjeni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili durdjevak, jer im je lišce nalik na lišce medvjedjeg luka ! Divlji bijeli luk naraste u visinu 20-40 cm , a u zemlji ima uspravnu i tanku lukovicu bijele ili žućkaste boje . Ako slučajno tokom šetnje po šumi osjetite jak miris bijelog luka , to može jedino biti divlji bijeli luk . Budući da raste početkom proljeća , medvjeđi luk je kao stvoren za proljećno čišćenje organizma .

Kapsule od liofiliziranog srijemuša

E sad, nažalost, postoji jedan mali problem jer ljudi koji nisu nikada vidjeli srijmuš i nemaju iskustava u prepoznavanju i ubiranju plodova ove božanske biljke, mogu vrlo lako da list srijemuša zamjene sa dvije biljke vrlo sličnih karakteristika, a koje su otrovne. Kako se to ne bi dogodilo, u ovom tekstu ćemo vam detaljno izložiti kako prepoznati srijemuš i razlikovati ga od mrazovca i đurđevka koji su otrovni.

Budite oprezni kod berbe medvjeđeg luka , jer on ima svoje otrovne dvojnike : mrazovac i đurđevak. Oni izgledaju slično , ali im je miris bitno različit .

Đurđevak (Đurđic) 

Đurđevak (Convallaria majalis) ima izuzetno lijepe, bijele mirisne cvjetice, viseće i rasporedjene u grozdovima. Svaki cvjetić sastoji se iz šest bijelih latica, tako da podsjeća na zvončić. Cvjeta u maju. Tamnozeleni kopljasti listovi, obično po dva-tri, obavijaju cvjetnu dršku cijele sezone, sve do jeseni. Ova biljka je izuzetno dobar pokrivac tla i može se koristiti za sadnju na sjenovitim mjestima i na umjereno plodnim zemljistima. Pogodna je za ivicnjake, kamenjare, a uspjeva i ispod drveca, gdje zbog jake sjenke cak ni trava ne raste.

Djurdjevak se brzo širi i pokriva tlo zahvaljujuci podzemnom stablu-rizomu, kojim se razmnozava.

Ðurdjevak ima debeo korjen, člankovit, bjelicast i horizontalan. Iz njega se razvija 1-3, a najcešce 2 lista, koji su na dugoj peteljci , i cvjetna stabljika koja je kraca od listova. Svi djelovi djurdjevka su ljutog i gorkog ukusa. Cvjetovi su snežnobijeli, prijatnog mirisa , stvaraju jednostrane cvatove. Plod je crvena boba oko 8 mm u promjeru, sadrži 2-6 plavih sjemenki. Raste u sjenovitim bjelogoricnim šumama, posebno u hrastovim, u šikarama, brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuce.

Koristi se u službenoj medicini za lijecenje srcanih bolesti, reguliše rad srca, jača ga, ublažava grčeve i djeluje povoljno na krvne žile. Sadrži otrovne glikozide i alkaloide. Danas farmaceutska industrija proizvodi velik broj preparata. Koristi se cijela biljka, cvjetovi lišce i korjen. Djurdjevak je na mnogim mjestima proredjen zbog prevelikog iskorišcivanja. Ipak, zahvaljujuci brzom vegetativnom razmnožavanju retko dolazi do istrebljenja.  Dejstvo se pokazuje u pojacanom izlucivanju mokraće, narocito kod srčanih bolesnika nervoznog stanja. Za lijecenje srčanih nervoza kombinuje se sa tinkturom valerijane. Bere se cvijet i lišće, list dužine 2-3 cm, a cvijet dužine do 1 cm. Cvate u maju. Biljku treba brzo sušiti i spremiti u dobro zatvorene limenke, jer vazduh i vlaga te enzimi brzo kvare drogu. Posle branja ruke dobro oprati toplom vodom i sapunom. Trudnice i dijeca neka je ne beru!

Suši se na papiru ili tkanini u hladu uz cešce miješanje. Svježa biljka je ljekovitija i postojanija i jače djeluje.

Đurđevak je otrovna biljka 

Znaci trovanja su jak proliv, povracanje, opsta slabost, i iznemoglost. Otrov uzrokuje mučninu, vrtoglavicu, povraćanje, bolove u ustima i trbuhu, dijareju i grčeve.

Protiv Otrov -- kod trovanja djurdjevkom kuvati hrastovu koru u mlijeku! ... 

Stanište: Raste u sjenovitim bjelogoricnim šumama, posebno u hrastovim, u šikarama, brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuce. 

Ljekoviti dio biljke: Koristi se cijela biljka, cvjetovi lišce i korjen

Ljekovito djelovanje: U Njemackoj se upotrebljava voda Hartman za paralizu – (Aquaapcplectica Hartmani – za tu vodu Hartman sakupljaju se cvetovi posle zalaska sunca, suše se i kuva se caj. U Engleskoj se cvetna voda djurdjevka zove «Zlatna voda» - (Aquaaurea), i dugo se vremena upotrebljavala za lecenje živaca, protiv glavobolje i kao sredstvo preventivno kod zaraznih bolesti i epidemija. Cvet se upotrebljava kod vodene bolesti, bolesti srca, epilepsije, apoplektickog udara ( moždani udar – kap), a u narodnoj medicini se upotrebljava u obliku tinkture u rastvoru alkohola ili votke i to cvet, kao umirujuce sredstvo i za smanjivanje bolova i kod upalnih procesa.

Mrazovac

Mrazovac (Colchicum autumnale) smrtonosno otrovna višegodišnja lukovičasta zeljasta biljka, visoka do 25 cm koja raste na vlažnim livadama. Cvjetovi koji rastu izravno iz gomolja su svjetlo ljubičaste boje, slična šafranu, i cvjeta krajem ljeta i početkom jeseni. Listovi su mesnati intenzivno zelene boje, izbijaju u rano proljeće duguljasti, široki 3-7 cm, i dugi do 26 cm. Svi dijelovi biljke su otrovni, a posebno sjemenke.

Listovi su suženi pri vrhu, uspravni, prizemni, lancetasti. Po tri lista obično rastu u rano proljeće i brzo se se sasuše, tako da nedostaju u fazi cvjetanja biljke. Cvjetovi mrazovca se javljaju od avgusta do septembra. Pojedinačni su, dvopolni, ružičaste do bledo-ljubičaste boje i imaju šest narandžastih prašnika.

Stanište: vlažne livade i travnjaci, nikada u sjenci ili šumi. Raste u velikim skupinama, od nizijskog do planinskog pojasa. Može se uzgajati i kao ukrasna biljka.

Mrazovac sadrži alkaloid kolhicin, antimitotik, koji blokira mitoze sprečavanjem sinteze DNK. Kliničke manifestacije trovanja, nakon latentnog perioda, od 3-12 sati, prolaze kroz tri faze.

Kako razlikovati srijemuš od njagova dva otrovna dvojnika

Stanište: srijemuš i đurđevak rastu u zasjeni vlažnih listopadnih šuma, srijemuš češće u bukovim, dok je đurđevak češći u hrastovim šumama. Mrazovac raste na livadama i sunčanim obodima šuma, nikada u šumi ili zasjeni.

Podzemni dijelovi: Sremuš i mrazovac su lukovice, dok đurđevak ima kratak, zadebljao uspravan rizom sa puno korenova. Lukovica sremuša je duguljasta, uzana, obavijena prozirnim, belim ili žućkastim omotačem. Lukovica mrazovca je krtolasta, obavijena skoro crnim, ljuspastim omotačem.

Listovi: kod listova je nešto komplikovanije, jer su veoma slični. Osnovna razlika je da jedino listovi sremuša kada se protrljaju imaju karakterističan miris na bijeli luk! Listovi srijemuša su eliptično-lancetasti, zašiljenog vrha, intenzivne zelene boje, koji se pri bazi sužavaju u dugu peteljku. Najčešće ih ima po dva do tri. Listovi đurđevka su eliptični, širi nego kod srijemuša, zašiljeni na vrhu, tamno zeleni, pri bazi se završavaju kratkom peteljkom koja obavija drugi list. Najčešće ih ima dva , ređe tri. Listovi mrazovca su prizemni, izduženo lancetasti, javljaju se u proleće. Uvek ih ima nekoliko.

Cvjetovi: što se cvjetova tiče, tu se u ovom slučaju nikako ne može pogrešiti! Osim očigledne razlike u izgledu, sremuš i đurđevak cvetaju u rano proleće, a mrazovac u jesen.

Međutim, najlakše ćete medvjeđi luk prepoznati tako što će vas, kada se nađete u blizini njegovog staništa, zapuhnuti onaj miris karakterističan za bijeli luk i upravo je vaš osjet njuha ono na što se pouzdano možete osloniti pri branju ove biljke. Uberite biljku za koju smatrate da je medvjeđi luk zajedno s lukovicom, protrljajte je malo među prstima i pomirišite. Ako ne miriše snažno na bijeli luk, operite ruke u toploj vodi sa sapunom nekoliko puta i nipošto ne konzumirajte biljku koju ste ubrali.

Ako niste sigurni , posavetujte se s iskusnom osobom.

Prva pomoć u slučaju da je već došlo do trovanja

Sve biljke koje se svrstavaju u otrovne nemaju podjednak stepen toksičnosti. To, pre svega, zavisi od vrste i intenziteta aktivnih materija biljke. Za biljke, kao i za sve ostale otrove, važi princip (Dosis sola facit venenum - doza čini otrov). Sadržaj aktivnih supstanci nije ujednačen u celoj biljci, tj. otrovni sastojci su obično lokalizovani u pojedinim organima biljke (listu, plodu, korenu), dok ih u ostalim delovima nema. Drvo tise je celo otrovno, cvet bagrema nije toksičan, dok otrovnih sastojaka ima u celoj biljci. Samo manja grupa biljaka dovodi do ozbiljnih trovanja, a radi se o onima čiji aktivni principi su iz grupe alkaloida (hinozolidinski, piridinski i drugi), glikozida (kardiotonični, cijanogeni i drugi), toksalbumina.

Isprva se preporučuje ne gubiti vrijeme analizom o kojoj se biljci radi, već odmah izazvati povraćanje, olakšati ga pijenjem jedne do dvije čaše mlake, zasoljene vode ako to čine odrasle osobe. Ishod slučaja najviše ovisi o poduzetim mjerama, što prije treba spriječiti upijanje otrova. Nakon povraćanja otrovanoj osobi se daje mnogo tekućine, a taj se način ne primjenjuje kod osoba koje su u grčevima ili bez svijesti. Dalji je korak ispiranje želuca, što se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.

Osim izazivanja povraćanja i ispiranja želuca, kod trovanja svim vrstama otrovnih biljaka pomoć su i sredstva za čišćenje ako se ne pojave proljevi. U obzir dolaze i ricinusovo ulje, gorka sol, prašak bijele gline, topli napici, hladni oblozi na glavu, ležanje, ugrijavanje tijela i odmor. Ostala i sigurna pomoć bit će pružena u zdravstvenoj ustanovi jer otrovi u organizmu mogu ostaviti različite posljedice.

Prvi simptomi trovanja otrovnom biljkom

1. Prvo se javljaju muka, povraćanje, prolivi.

2. Druga faza se javlja nakon 1-3 dana i manifestuje se srčanom slabošću, aritmijama, bubrežnom slabošću, oštećenjem jetre, respiratornom insuficijencijom, poremećajima funkcije kostne srži, smanjenjem krvnih loza, posebno leukocita.

3. Treća faza nastupa nakon 5-7 dana s povećanjem broja leukocita, što znači da se pacijent postepeno oporavlja. Iako se smatra da ova trovanja nisu česta, za poslednjih nekoliko meseci u CKT smo lečili tri pacijenta (dva pre 10 dana) s trovanjem kolhicinom iz mrazovca.

Sva trovanja su bila teškog stepena, a na primenu intenzivnih mjera liječenja završena su oporavkom. S obzirom na to da je naš zadatak da pratimo promjenu incidence trovanja, registrovali smo 11 trovanja u okolnim zemljama sa pet smrtnih slučajeva u proteklih nekoliko mjeseci, što ukazuje da se mora što pre skrenuti pažnja na opasnost od samoniklih biljaka u ishrani.